HRVATSKA VETERINARSKA KOMORA
ODBOR ZA VETERINARSKU ETIKU

Temeljem članka 19. stavka 1. alineje 3. Statuta Hrvatske veterinarske komore na Skupštini 19. ožujka 1999. razmatran je prijedlog Kodeksa veterinarske etike dostavIjen po Izvršnom odboru HVK i usvojen je slijedeći

Kodeks veterinarske etike (u daljnjem tekstu: Kodeks) je dokument Hrvatske veterinarske komore koji određuje profesionalno ponašanje veterinara i ostalih sudionika veterinarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Temelji se na slobodama, pravima i dužnostima utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, Deklaraciji o pravima čovjeka i zakonima koji se odnose na veterinarsku struku.

Kodeks se temelji na odredenju veterinarske struke, kao i nezavisne struke, a svojim načelima usmjerava na profesionalno obavljanje veterinarske dužnosti bez zakonske prisile, oplemenjujući tako veterinarsku struku i podižući njezin ugled u društvu.

Etička načela prvenstveno se odnose na veterinare i na pomoćno veterinarsko osoblje .

Pristupajući veterinarskoj struci veterinar je obvezan pridržavati se načela sadržanih u Kodeksu.

Humanost i briga za život, zdravlje i dobrobit čovjeka i životinje treba biti osnovna vrlina osoba koje se bave veterinarskom djelatnošću.

Etičkim načelima određuje se pristup životinji kao živom biću čiji život treba poštivati kao dio sveukupnog života na Zemlji.

Etičkim načelima ureduju se odnosi veterinara prema:

- pacijentu ( Pacijent: pojedina životinja ili skupina životinja) odnosno životinji,

životinjskom zametku i njezinom razvojnom stadiju u kojem je moguće odrediti

stupanj nelagode ili boli što šteti fizičkom i duševnom životu živog bića;

Veterinar je osoba koja ima izvornu ili nostrificiranu diplomu ovlaštene i priznate veterinarske ustanove.

Veterinarsku djelatnost može obavljati veterinar koji ima odobrenje za rad –Licencu, izdanu od Hrvatske veterinarske komore, kao odredene nacionalne organizacije (autoriteta) za obavljanje veterinarske djelatnosti.

Inspekcijske poslove u veterinarstvu obavljaju veterinari (veterinarski inspektori) postavljeni i imenovani od nadležnog tijela državne uprave.

Određene inspekcijske poslove obavljaju i veterinari sa Licencom, koji imaju ovlaštenje nadležnog tijela državner uprave (Ovlašteni veterinari)

Veterinar treba svoja stručna znanja koristiti za dobrobit životinje i njezinu zaštitu.

Etička načela odnose se na sva područja veterinarske struke:

• uzgoj i hranidba životinja,
• veterinarsko javno zdravstvo,
• preventivna i kurativna veterinarska medicina,
• reprodukcija životinja,
• higijena, sanitacija i veterinarsko zdravstveni nadzor i kontrola,
• sudjelovanje u proizvodnji hrane, proizvoda životinjskog podrijetla i lijekova za životinje,
• nadzor u prijevozu životinja, zametaka i proizvoda životinjskog podrijetla,
• laboratorijska dijagnostika i njezino vrednovanje,
• primjena genetike u uzgoju životinja,
• istraživanja na životinjama,
• ekologija, biologija, zaštita divljih životinja i kontrola kontaminacije i zagadenja,
• uzgoj i zdravstvena zaštita riba, rakova, školjaka i mekušaca, kontrola ulova te uzgoj, biologija i zdravstena zaštita pčela,
• izdavanje potvrda, certifikata te davanje ekspertiza koje se odnose na naprijed navedena područja,
• upravljanje, planiranje, administraciju, statistiku i informatiku u veterinarskoj djelatnosti,
• sudjelovanje u razvoju društveno-ekonomskih odnosa u uzgoju i intenzivnoj proizvodnji životinja i pripadajućoj industriji,
• podučavanje držatelja životinja.

Primjena etičkih načela odnosi se

na OSNOVNE DJELATNOSTI VETERINARA :

• liječenje i zaštita zdravlja životinja;
• sprečavanje, ublažavanje patnje i boli životinja;
• obavljanje operativnih zahvate u medicinske i gospodarske svrhe;
• promicanje dobrobiti životinja;
• promicanje i razvoj stočarske proizvodnje;
• zaštitu zdravlja i života Ijudi od prijenosa bolesti zajedničkih ljudima i

životinjama i zaštitu od štetnih čimbenika koji proizlaze od bolesti

životinja,hrane i proizvoda životinjskog podrijetla te štetnih ostataka lijekova

i drugih biološko aktivnih tvari;

• zaštititu i unapredivanje životinjskih staništa u prirodi;
• unapredivanje odnosa izmedu Ijudi i životinja;
• bezbolnu i humanu eutanaziju životinja zbog zdravstvenih, gospodarskih ili

drugih zakonom dozvoljenih razloga;

• osiguravanje proizvodnje zdravstveno ispravnih namirnica životinjskog

podrijetla te zdravstveno ispravne hrane i vode za životinje;

• zaštitu životinja od nepotrebne patnje i boli prigodom klanja i korištenja u

gospodarske svrhe i tijekom biološko-medicinskih pokusa;

• reprodukciju i zaštitu genetskih osobina životinja te sprečavanje genetskih

manipulacijama sa životinjama osim u slučaju zakonom i etikom dozvoljenih

razloga.

• sprečavanje korištenja veterinarskog znanja suprotno načelima humanosti, dobrobiti životinja i etike veterinarske djelatnosti.

Veterinarsku djelatnost mogu obavljati pravne i fizičke osobe, u obliku veterinarskih organizacija (društava), veterinarsko znanstvenih ustanova, pojedinačne privatne prakse i veterinarske službe pravnih osoba koje obavljaju djelatnost stočarske proizvodnje, u skladu sa zakonom.

Veterinarske usluge trebaju biti dostupne korisnicima u svako doba u skladu s organizacionim oblikom obavljanja veterinarske djelatnosti.

Veterinar pruža veterinarsku uslugu samo na zahtjev vlasnika, držatelja ili korisnika životinje, osim u iznimnim i žurnim slučajevima ili u veterinarskoj intervenciji, koja je predviđena nalogom nadležnog tijela državne uprave.

Veterinar ne smije prenijeti svoje stručne poslove na osobe koje za to nisu kvalificirane i ovlaštene.

Usluga u veterinarskoj praksi mora biti obavljena po pravilima umijeća, tj. stručno, pravodobno i djelotvorno. Kad prilike i zakonske obveze dopuštaju, pružena veterinarska usluga mora biti sukladna zahtjevu i dogovoru sa korisnikom veterinarske usluge.

U žurnim slučajevima svaki je veterinar obvezan, kad i nije pozvan, pružiti prvu pomoć životinji. Od obveze pružanja prve pomoći životinji, veterinar je oslobođen iznimno u slučaju neposredne opasanosti, ugroze od ozljeda i pogibelji, za njega i pomoćno osoblje pri obavljanju intervencije.

U slučaju prirodnih katastrofa, potresa, poplava, požara, opasnih opsežnih onečišćenja okoliša, pojave naročito opasnih zaraznih bolesti ili prigodom ratne situacije, svaki je veterinar dužan pružiti pomoć i odazvati se pozivu nadležnih tijela državne uprave i civilne zaštite u cilju pružanja prve pomoći i zaštite zdravlja ljudi i životinja.

Prioritet u obavljanju stručnih intervencija veterinar treba odrediti na temelju stručne i savjesne procjene svakog pojedinog slučaja.

Veterinar je samostalan u izboru načina liječenja i zahvata, ali treba sa postupkom i troškovima upoznati korisnika usluge, a liječenju, odnosno zahvatu, pristupiti u dogovoru s korisnikom veterinarske usluge.

Liječenje obuhvaća: pregled životinje, postavljanje dijagnoze, intervenciju-zahvat, propisivanje i uporabu lijekova.

Veterinar treba od gotovih lijekova, propisivati samo službeno registrirane lijekove te ih upotrebljavati u najpovoljnijem i najdjelotvornijem obliku i dozi.

Liječenje životinje i propisivanje lijekova prije ili bez pregleda i postavljanja dijagnoze nije dopušteno.

Veterinar je obvezan voditi brigu o karenciji lijekova u primjeni kod životinja koje se upućuju na klanje, ekonomsko iskorištavanje ili kada se njihovi proizvodi koriste za ishranu ljudi.

Veterinar ne smije životinjama koje se koriste za natjecanje davati sredstva ili lijekove koji mijenjaju fiziološko i psihološko stanje životinje.

Veterinar treba priznati pravo vlasnika životinje na savjetovanje s drugim veterinarima ili sa specijalistima, bilo u koje vrijeme, u skladu s dotičnim slučajem.

Veterinar treba ispunjavati sve zakonom utvrdene obveze, kao veterinar i kao građanin te sve obveze prema korisnicima veterinarskih usluga.

Za izvršenu veterinarsku uslugu veterinar treba izdati potvrdu sa specifikacijom izvršenih radova, s utroškom lijekova i ostalih troškova koji su u vezi s liječenjem ili s obradom životinja.

Profesionalna tajna je osnovno pravo i obveza veterinara u obavljanju veterinarske djelatnosti, ako ne predstavlja kršenje zakonskih obveza i ne oštećuje treće osobe.

Neprekidno unapredivanje znanja je obveza svih zaposlenih u veterinarskoj struci. Veterinarska komora u suradnji s Veterinarskim fakultetom vodi brigu o ispunjavanju obveza u stručnom usavršavanju veterinara.

Svaki veterinar obvezan je upotrebljavati titulu koju je stekao obrazovanjem i koja mu po zakonu pripada te ne smije omalovažavati one koji su stekli neku odredenu titulu.

Veterinar ne smije omalovažavati stručno znanje i sposobnost drugog veterinara, kao ni isticati vlastitu stručnost i vještine, na uštrb i štetu drugih veterinarskih djelatnika

Izdavanje lažnih dokumenata o zdravlju i podrijetlu životinje, otkrivanje poslovne tajne i iznošenje nestručnih i netočnih informacija u javnost, je kažnjivo.

Pri promidžbi i oglašavanju posebnih veterinarskih vještina te se vještine mogu isticati samo u skladu s propisanim uvjetima.

Kodeks daje zaštitu i zadovoljštinu svakom pojedinom članu struke bez obzira na dob i stručno iskustvo ili hijerarhijski položaj u organizaciji u kojoj obavlja veterinarsku djelatnost.

Kodeks veterinarske etike daje potporu i zaštitu onima koji žele profesionalno ponašanje održati na najvišoj razini, ali je i prisila za one koji pružaju veterinarske usluge neprimjerene stručne razine i u suprotnosti s načelima veterinarske etike.

Veterinarska komora može pokrenuti stegovni postupak te poduzeti i odrediti stegovne mjere protiv veterinara ili veterinarskog djelatnika, koji se tijekom obavljanja veterinarske djelatnosti, ogriješio o načela Kodeksa